U Senju je održan tradicionalni Međunarodni memorijalni rukometni turnir „Robert Barbić –Beli“. Turnir kojim se odaje počast u Oluji poginulom senjskom rukometašu Robertu Barbiću po deveti je put uspješno organizirao Rukometni klub Senj.
Prije sportskog dijela programa na senjskom groblju Sveti Vid predstavnici Uprave i igrači RK Senja te predstavnici Grada Senja položili su vijence i upalili svijeće na grobu Roberta Barbića te na središnjem križu hrvatskih branitelja, a potom je u senjskoj katedrali Blažene Djevice Marije služena misa zadušnica u spomen na senjskog viteza.
Na turniru su uz domaćine nastupili i RK Crikvenica, RK Matulji 2001 te RK Ajdovščina iz Slovenije. Uz natjecateljski dio, u revijalnom dijelu turnira snage su odmjerile i mlađe momčadi RK Senja, a sve utakmice odigrale su se u senjskoj školsko-sportskoj dvorani koja nosi Robertovo ime.
Najuspješniji klub turnira bio je RK Matulji 2001 koji je svladao RK Ajdovščinu (37:31), te u finalu RK Crikvenicu (34:29) koja je zauzela drugo mjesto. U ogledu s Crikvenicom domaćini su izgubili (23: 28), dok su u susretu s Ajdovščinom igrali izjednačeno (29:29), a izgubili su nakon izvođenja sedmeraca (31:32) prepustivši tako klubu iz Slovenije treće mjesto.
Iz ruku Robertovog oca Miše Barbića kapetan Matulja Zoran Mudrić primilo je pobjednički i prelazni pokal, a najbolji igrač turnira Jurica Filipović također dolazi iz redova Matulja.
„Iznimno nam je drago što smo sudjelovali na ovom tradicionalnom rukometnom turniru u Senju. Ovo nam je prvo sudjelovanje i čast nam je što su nas domaćini pozvali. Naravno da smo i s našom igrom i pobjedom zadovoljni. Sve pohvale upućujemo domaćinima jer su i atmosfera i organizacija bili na vrhunskom nivou. Nadam se da ćemo sudjelovati i sljedeće godine i biti u prilici obraniti naslov“, rekao je trener RK Matulji 2001 Goran Stašek.
Podsjetimo da je Robert Barbić-Beli bio istaknuti sportaš, uspješan rukometaš i kapetan RK Senja koji je svojim igrama i predanošću ostavio dubok trag u senjskom rukometu. Za vrijeme studiranja u Zagrebu dobrovoljno se uključuje u obranu domovine. Bio je pripadnik dragovoljačke jedinice studenata Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu “MIG”. Nakon provedene obuke na Policijskoj akademiji u Zagrebu izvršava s navedenom jedinicom brojne borbene zadaće-blokada vojarne na Borongaju, osvajanje vojarne u Velikoj Buni, osvajanje vojarne Logorište u Dugoj Resi, sudjeluje u obrani grada Pakraca i Zadra, sudionik je akcija Poskok i Maslenica. U akciji Oluja bio je dragovoljac i pripadnik 133. domobranske pukovnije Otočac. Dana 04. kolovoza 1995. godine poginuo je u selu Zalužnica, kod Vrhovina u ofenzivnoj akciji oslobađanja privremeno zaposjednutog područja. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, a posthumno je odlikovan odličjem “Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom” i medaljom Oluja te najvišim priznanjem Grada Senja 23. ožujka 1996. godine.
