Ogranku Matice hrvatske u Senju uspjelo je ono što rijetko uspijeva ograncima u manjim gradovima – u vrlo kratkom roku izdao je tri knjige Marijana Mikca i tako spasio od zaborava njegove rukopise. Tako je Ogranak u nepune dvije godine u suradnji s izdavačkom kućom Vedis iz Zagreba izdao tri naslova: Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (2016.), U povorci smrti (2018.) i  Misija u Hrvatskoj 1941. – 1946. (2018.) autora Giuseppea Masuccija, ali Mikčevo priređivačko djelo.

Misija u Hrvatskoj je do 1990. bila nepoželjna literatura, za koju su znali tek rijetki. Ogranak Matice hrvatske u Senju i Vedis objavili su integralni pretisak rukopisa te knjige koja je autorsko-priređivačko djelo Marijana Mikca (isti je autor i svih pratećih fusnota), uključujući predgovor, biografije, historijat samostana i „svetišta“ Montevergine, kao i sve bilješke koje su objavljene u tom izdanju iz 1967. godine.

U glazbenom dijelu večeri nastupa ženska klapa Senjkinje.

Marijan Mikac, hrvatski književnik i filmski djelatnik, rodom Senjanin, do 90-tih je godina bio persona non grata. Ipak, Mikčev značaj za hrvatsku književnost, kinematografiju i novinarstvo zaslužuje isticanje. Marijan Miakc rođen je 1903. godine. Iz rodnoga Senja uputio u pomorsku školu u Bakru, nakon koje je neko vrijeme plovio, a 1920-ih otišao je u SAD, gdje je više godina radio u filmskoj industriji. Vrativši se u domovinu, bavio se književnošću, novinarstvom i filmom. U književnosti se javio kao pripadnik zenitističkoga kruga Ljubomira Micića djelima Efekt na defektu (1923.) i Fenomen majmun: zenitistički roman (1925.). Objavio je i zbirku crtica, aforizama i autobiografskih zapisa Pod teretom lengera (1926.) i novelističku zbirku Mornari, žene, leševi (1942.), s tematikom iz mornarskoga života te satirični roman Doživljaji Morica Švarca u Hitlerovoj Njemačkoj (1937.). U Novoj Evropi objavljivao je 1930-ih članke o filmu. U doba NDH organizirao je filmsku proizvodnju te bio na čelu Ravnateljstva za film i Državnoga slikopisnoga zavoda »Hrvatski slikopis«. Od 1947. je u iseljeništvu (Argentina, Australija, Španjolska), gdje se bavio književnošću i publicistikom (Životi bez vrijednosti – Vidas sin valor, 1951; U povorci smrti: roman iz doba hrvatske tragedije god. 1945., 1954; Majčin hljeb, 1968; Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1971). Čovjek burna života umro je na putu iz Španjolske u Australiju.

Udruženim izdavačkim naporima Vedisa i Ogranka Matice hrvatske u Senju Marijan Mikac i njegovo djelo napokon su vraćeni u okruženje koje im pripada – u baštinu hrvatske književnosti i nacionalne kulture, a misao vodilja je bila kako je zajednička zadaća širiti glas o ovomu zaboravljenom intelektualcu koji je, uz Pavla Tijana, najpoznatiji Senjanin emigracije.

Veselimo se Vašem dolasku!